Jednostavan, jeftin i učinkovit ortomolekularni tretman u liječenju narkomana, koji je razvijen prije više od trideset godina u Sjedinjenim Državama, namjerno je ignoriran i "zaboravljen".

Za razliku od konvencionalne ( alopatske) medicine koja za sve bolesti koristi patentirana farmaceutska  sredstva (koja se u prirodi ne sintetiziraju već samo u laboratorijama), ortomolekularna medicina se oslanja isključivo na elemente koji su po prirodi sastavni dio organizma i imaju molekule iz kojih su stanice i tkiva organizma sačinjeni.

Molekuli ovih elemenata se unose (zapravo morali bi stalno da se unose) - prehranom. Naravno, pod uslovom da se čovjek hrani onako kako mu nalaže život u "rajskom vrtu" gde mu je stanište. U svakom slučaju potrebno je unositi dovoljne količine svih minerala koje metabolizam kao proces održavanja života zahtjeva, i vitamina kao specifičnih tvari bez kojih se transport minerala ne odvija. Tako se kao lijekovi za skoro sve bolesti koriste isključivo vitamini i minerali. A oni se ne mogu patentirati i prodavati, jer ih ima u izobilju u prirodi.

Zato je ortomolekularna medicina veoma omražena u očima moćnog farmaceutskog establišmenta koji danas kontrolira ne samo medicinske škole, Svijetsku zdravstvenu organizaciju i medije stručne i popularne, već i bibliografiju. Tako se "Žurnal ortomolekularne medicine" koji u SAD izlazi već 38 godina uopće ne nalazi na spisku medicinskih publikacija u američkoj Nacionalnoj biblioteci (MEDLINE). Jednostavno, za američku vladu (koju drži pod kontrolom privatni kapital) on - ne postoji.

Istovremeno se ignoriraju i metode liječenja koje zagovara i sprovodi ova škola. To što iza mnogih metoda ortomolekularne medicine stoje edukovani liječnici, biolozi, kemičari i ostali znanstvenici kao i brojni izlječeni pacijenti - nema nikakvog značaja. Ovakav vid liječenja farmaceutskim kompanijama ne donosi veliki profit.

Zdrav čovjek nije profitabilan.
Jedna od profitabilnijih bolesti jeste i narkomanija.

Zato je mnogima i danas nepoznato da je ortmolekularna medicina u Sjedinjenim Državama još sredinom sedamdesetih godina ponudila UČINKOVIT i trajan način izlječenja od bolesti zavisnosti. Riječ je o terapiji velikim dozama natrij askorbata (sodij askorbata) koji vrši potpunu detoksikaciju organizma od raznih vrsta narkotika, kao i metadona.

Terapiju na velikim dozama C vitamina (natrij askorbata) su, nezavisno jedan od drugog, razvila dva američka leiječnika - dr Irvin Stoun, koji je teoretski sagledao problem, i dr Alfred Libby koji je praktično ovu metodu prvi počeo uspješno i da primjenjuje na privatnoj klinici Santa Ana u Kaliforniji.
O tome postoji i njihov rad "Hipoaskorbemija-kvašiorkor pristup u terapiji nad uživaocima droge: Pilot-studija" (Stone and Libby: "Hypoascorbemia- Kwashiorkor Approach to Drug Addiction Therapy: A Pilot Study"). Kvašiorkor  je riječ uzeta iz jezika plemena Kva koje živi na obalama Gane, a označava ozbiljnu neuhranjenost kod dijece, prije svega zbog nedostatka C vitamina. A isti ovaj problem, kako su otkrili dr Stoun i dr Libby, imaju i narkomani.

Ali, pogledajmo prvo kako se narkomanija manifestira  na staničnoj razini.

Receptori opijata ili receptori askorbata?

Još 1977. godine izneta je teorija po kojoj u mozgu postoje mjesta receptori za prijam molekula supstanci, koji imaju funkciju neurotransmitera. Za njih se vezuju i molekuli opijata  tj. opioida, pa se nazivaju opioidnim receptorima.

Naime, otkriveno je da se najveći broj ovakvih vezivanja događa duboko u mozgu, u stanicama koje grade i veoma primitivne limbičke sustave, a nalaze se i u osnovi složenijih sustava. Tako vrlo primitivne zmijolike ribe "hagfish", kao i ajkule, imaju onoliko mijesta za vezivanje opijata kao i najsavršeniji sisari - majmuni i čovjek. Izgleda da su svojstva ovih opioidnih receptivnih mjesta i kod primitivnih i kod složenijih kralježnjaka ista, što za evolucioniste znači da se malo šta promjenilo za 400 miliona godina.

Naravno, pod uslovom da je takve duge evolucije uopće i bilo ( naravno da nije bilo, sve je lažno prikazivano i frizirano samo u jednu svrhu, svrhu kontrole nad ljudima ).

Sada dobro logički razmislite o ovome što ću sada iznijeti.

Endosimbiotska teorija ( koja se danas sve više uvažava), upućuje nas da je zapravo količina energije koju je koncentrirala jedna kolonija bakterija mitohondrija odlučujući faktor u formiranju primitivnih ili složenih organizama.

Dakle, vrijeme nije odlučujući faktor, jer zašto onda ne evoluiraju svi primitivni organizmi i pređu u složenije sustave?

Ova receptivna mjesta u mozgu za vezivanje opijata kod ranih kralježnjaka (prema mišljenju  evolucionista) su razvijena da bi se koncentrirali i lokalizovali elektronski labilni molekuli natrij askorbata, koji su pomagali u neurotransmisiji elektrona odnosno nervnog impulsa.

Činjenica da ova mijesta vezuju opijate vjerovatno je čista slučajnost, zbog moguće sličnosti oblika molekula natrij askorbata i pojedinih opijata. Natrij askorbat je tako molekul  koji se izgleda malo promijenio za 400 miliona godina evolucije i što bi značilo da je bio prisutan na evolutivnoj sceni mnogo prije nego što su se ribe pojavile.

"Ukoliko je ova hipoteza evolucionista točna, a točna je, onda bi ovi receptori morali da promjene ime i da se u medicinskoj literaturi nazovu receptori askorbata, a ne receptori opijata", smatrao je dr Stoun.

Ukoliko primjenite endosimbiotsku teoriju, očito je održavanje istog principa koji funkcionira i kod primitivnih i kod složenih bakterijskih organizama.

U svakom slučaju, ovi receptori u mozgu su po prirodi "zainteresirani" za primanje nekog molekula neurotransmitera koji treba tu da se ugradi (kao lego kockica). Kada na ovakvo mjesto, zbog moguće sličnosti molekula, uleti molekul narkotika (koje je neko napravio), nastaje njihovo opijatsko dejstvo. U krononičnom nedostatku askorbata, opijati se ugrađuju u funkciju neurotransmitera. Naime, molekuli natrij askorbata i molekuli opioida kao da se takmiče koji će se prije smjestiti na ova receptivna mjesta u mozgu, ali efekat je takav da u prisustvu velikog broja molekula natrij askorbata, opioidi nemaju šansu. Problem nastane ukoliko molekula natrij askorbata nema u dovoljnim količinama, i ostaju upražnjena ova receptivna mjesta, a to se događa kod avitaminoze, poznate kao skorbut.

Ova avitaminoza je uvijek prisutna kod narkomana, ali i kod oboljelih od kancera i autoimunih bolesti.

Najzanimljivije je kada se molekuli opijata već smjeste na ova receptorska mjesta u mozgu. Nalet velikog broja molekula natrij askorbata ih prosto izbacuje odatle, jer stanice organizma ipak daju prednost molekulima askorbata. I to je bio teorijski ključ za riješenje narkomanskog problema koji su ponudili u svojoj terapiji dr Stoun i dr Libby.

Zašto organizam traži baš askorbat?

Znanost  kaže slijedeće: "Svi ljudi nose jedan oštećen gen za sintezu jednog specifičnog jetrenog enzima L-gulonolakton oksidaze (GLO), zbog čega nastaje fatalna urođena greška u metabolizmu ugljiko hidrata. To je enzim jetre koji konvertuje krvnu glikozu u askorbat, što znači da naše tijelo nije u stanju da proizvodi askorbat. Ovaj urođeni nedostatak sprječava kod  sisara normalnu jetrenu sintezu metabolita askorbata koji funkcionira i kao antistresor. Nemogućnost sinteze askorbata proizvodi ogromne nenormalne fiziološke reakcije kod ljudi.

Dugoročno, nedostatak askorbata prouzrokuje rastvaranje kostiju i ispadanje zuba - drugim riječima nastaje supklinički skorbut (bez izraženih simptoma) i tendencija ka razvoju kancera.

Natrij ascorbat se proizvodi u velikim količinama kod skoro svih životinja - na primjer 6 grama dnevno kod koza ili do 100 grama dnevno ukoliko je koza pod stresom.

Znači,  nije askorbinska kiselina to što naš organizam traži, već sol askorbinske kiseline - a to je natrij askorbat (sodij askorbat). To je pravi vitamin C.

Natrij askorbat je bitan za hidroksilaciju aminokiseline prolin koja formira hidroksiprolin - glavnu komponentu kolagena. Kolagen je esencijalni strukturalni protein u tijelu, računajući na skoro četvrtinu svih proteina u našem tijelu, i neophodan za strukturalni integritet tijela.

Dr Irvin Stoun je 1980. napisao i rad "Skorbut, najneshvatljivija epidemijska bolest u 20. stoljeću medicine". Njegova knjiga "Faktor izlječenja - vitamin C protiv bolesti ("The Healing Factor - Vitamin C Against Disease") više se nigdje ne može naći.

Tako je stalna dnevna dopuna natrij askorbatom jednostavan put da se prebrodi ovaj genetski deficit.

Linus Pauling je rekao: "Najverovatnije je da bi najveći broj ljudi u svijetu, ako bi samo redovno primao 2 do 5 grama natrij askorbata, bio u najboljem zdravlju."

"Zbog slabog i neadekvatnog korigovanja ljudskog defektnog gena GLO (premalo dnevnog unosa askorbata), svaka žrtva kancera je rođena sa skorbutom. Ova slaba korekcija zbog nedovoljnog unosa askorbata nastavlja se tokom života izlažući stalno žrtvu škodljivim fiziološkim napadima kroničnog supkliničkog skorbuta (CSS sindrom).

Ovo je značajan faktor kod razvoja kancera.

Poznato je da nikotin uništava vitamin C, pa je odatle vjerovatno i proisteklo vjerovanje o štetnosti duhana. Ali, očito nisu svi pušači dobili kancer, ali mnogi nepušači jesu. Stupanj deficitarnosti C vitaminom je tu očito zanemaren.

"Tako svaka žrtva kancera koju ortodoksni onkolozi tretiraju zračenjem i kemoterapijom u stvari pati od teškog oblika CSS sindroma", tvrdi dr Stoun. Kod njih je uvek prisutan skorbut.

Da li treba reći da kemoterapija ovakvo stanje još više pogoršava?

"Pored hipoaskorbemije, uživaoci droge pate od ozbiljne hipoamino-acidurije, i opće neuhranjenosti, tako da dugotrajni korisnici narkotika razvijaju patološki sindrom tipa hipoaskorbemija-kvašiorkor (H-K sindrom).

Natrij askorbat kao prirodni antidot i analgetik

Ideja da se C vitamin koristi za detokisifikaciju narkomana nastala je slučajno. Počelo je time što su neki ortomolekularni liječnici tretirali pacijente u završnom stanju kancera velikim dozama sodij askorbata.

Kako su ovi pacijenti već dobijali velike doze analgetika i opijata, primjetili su da mnogima analgetici više i nisu bili potrebni od momenta kada su počeli dobivati velike doze askorbata.

Velike doze sodij askorbata imaju analgetska svojstva, kako su pokazala različita i nezavisna istraživanja iz 1973, 1976, a oni čak nisu osećali ni krizu nakon što su prestali da dobijaju morfin.

Tako se došlo na ideju da bi ovakva terapija sa natrij askorbatom  bila djelotvorna i u liječenju narkomana.

Doktori Stoun i Libby nisu prvi došli na ovu ideju, ali su verovatno prvi koji su metodu primjenili i dobili zadovoljavajuće rezultate. O efektima davanja velikih doza natrij askorbata već je bilo napisano nekoliko stručnih radova.

"Ubrizgan miševima, askorbat u razmjeri od 100 miligrama na jedan kilogram telesne težine umanjio je i ukinuo narkotičke probleme morfina", pominje se u jednom radu još iz 1958. Detoksikacija natrij askorbatom proučavana je i na raznim organskim i neorganskim otrovima i postoji rad iz 1974. dr Frederika R. Klenera na uspješnom tretmanu nakon trovanja barbituratima, ujedima od zmija ili pauka "crna udovica". Dr Klener je primjetio da natrij askorbat dijeluje kao antidot za mnoge vrste narkotika, mada njemu način rada nije bio poznat.

Velike doze askorbata onemogućavaju spavanje.

Jedan izvještaju s Tajlanda iz 1976. pokazuje da ogromne doze askorbata skraćuju vrijeme spavanja, te da zečevi koji su primili čak 1.000 miligrama askorbata (po kilogramu tjelesne mase) uopće nisu mogli da spavaju. U istom radu se navode doze koje treba dati narkomanima u cilju detoksifikacije.

Mnogi liječnici  koji su radili s narkomanima, uočili su da skorbut predstavlja veliki problem kod pretjerane upotrebe svih sintetičkih lijekova. Ali, oni su  vidjeli natrij askorbat samo kao sredstvo za eliminaciju nekih sporednih poremećaja prilikom uzimanja terapije s metadonom, na primjer kostipacija ili  gubitak libida (životne energije) Za to su prvo koristili oko 5 grama askorbinske kiseline dnevno. Onda su postepeno prelazili sa kiseline na natrij askorbat prekoračujući doze i deset puta, i ispalo je da su potpuno eliminirali bolesti koje nastaju korišćenjem metadona - iako im to uopšte nije bio cilj. Tako se megadoziranjem natrij askorbata pokazalo da on riješava ne samo problem sa negativnim efektima koje izaziva metadon već potpuno čisti organizam  narkomana bez obzira na to koju je drogu koristio.

Nažalost, državne bolnice i danas preferiraju metadon, koji je takođe teška sintetička droga, samo za razliku od heroina ona je legalni opijat. On je kao opioid dizajniran u nacističkoj Njemačkoj 1938. koja se spremala za rat (možete pretpostaviti s kojom namjenom), a kasnije je prebačen u SAD za potrebe CIA. Metadonom se i danas "liječe" narkomani u mnogim zemljama svijeta.

U Rusiji su ga nedavno zabranili.

Tako se pomoću ove legalne droge prekida zavisnost od heroina, ali pacijent ostaje zavistan od metadona. Što je još gore, poznato je da metadon izaziva teža oštećenja organizma nego heroin.

Dr Libby je 1978.  napisao da bi više volio da radi s pacijentom koji je ovisnik od heroina, nego sa "liječenim" ovisnikom od metadona. Metadon je s metaboličkog gledišta daleko gori po organizam nego heroin. S metadonom nastaje nesanica, teška konstipacija, nedostatak životne energije, nedostatak apetita, uopće nesposobnost normalnog funkcioniranja i, najgore od svega: ukoliko pacijenti ne dobiju svoju dnevnu  dozu  metadona, oni zbog bolova u leđima ne mogu uopće da hodaju. "Krajnje je nesavjesno staviti nekoga na metadon, a da pri tom nemate način da ga od toga odviknete", tvrdio je dr Libby.

Profesor Jan Vebster iz medicinske škole na univerzitetu Novi Južni Vels u Australiji kaže: "Zdravlje uživalaca narkotika koji se tretiraju metadonom se ozbiljno narušava. Oni pate od fizičkih, psiholoških i nervnih poremećaja i svi se moraju uzeti u obzir u njihovom tretmanu i rehabilitaciji. Javljaju se bolesti jetre, posebno hepatitis, respiratorni problemi i konstipacija. Pacijenti su gubili na težini, pili više alkohola, imali više problema sa zubima i osećali teške krize prilikom skidanja s narkotika".

Tako nakon završene terapije metadonom, koja traje 21 dan, narkomani su i dalje narkomani, i dalje imaju potrebu za bilo kakvim "fiksom". Detoksikacija metadonom je čista laž kojom alopatska medicina jednostavno obmanjuje bolesnike, tvrdio je dr Libby. Ali, zdravstvenim vlastima to ni danas ne smeta, jer za njih je narkoman uvjek narkoman, pa ih oni samo prevode sa "ilegalnih" narkotika  na "legalne". Ali, ukoliko bi se heroin legalizovao, veliki narkobosovi i "perači" narkodolara bi preko noći propali, a legalno bi se kupovao daleko čistiji heroin, koji izaziva manja razaranja u stanicama organizma pošto se on u ilegalnoj prodaju uglavnom miješa sa supstancama koje su mnogo otrovnije od samog heroina (kako bi se dobilo na masi). A narkodolari su glavni izvor finansiranja za tajne operacije mnogih tajnih službi (posebno CIA). Narkodolarima se finansiraju prikriveni državni udari, terorizam, ali i "plišane revolucije". Novac za ove namjene zato ne može biti u legalnim finansijskim tokovima. Postojanje narkomana i ovako stvorenog monopolskog tržišta je zato neophodno.

Ipak, dr Libby se ograničava samo na medicinski aspekt narkomanije, pa najveći problem u liječenju narkomana zapravo vidi ne u narkomanu, već u samim liječnicima koji šutke prihvataju da sprovode ovakva falš liječenja metadonom.

Natrij askorbat  se proizvodi kao čist kristalni prah i u tabletama od 1 grama. Ovaj prah je bez ukusa i jedna kavena žličica ima oko tri grama.  Lako se rastvara u vodi i mlijeku, kao i u hrani. Za razliku od askorbinske kiseline koja ima kiseo ukus, i koja se ne može  davati u velikim količinama u svakoj hrani.

Ono što je VAŽNO znati, rastvor natrij askorbata ima skoro idealnu pH vrijednost, nešto iznad 7, dok je pH askorbinske kiseline od 2,2 – 2,9. Velike količine C vitamina su zato moguće samo s natrij askorbatom. Da napomenem i da velike količine natrij askorbata izazivaju dijareju ( bezopasnu ) koja može trajati i dvanaest dana, sve u zavisnosti od toga koliko dugo se sprovodi terapija.

Dr Libby i dr Stoun su napravili i posebnu kombinaciju za kućno liječenje narkomana  kao DRUG REHABILITATION KIT. Ovaj komplet sadrži: pola kilograma natrij askorbata, multivitamine, brošuru jednostavnih instrukcija i kopiju naučnog rada dr Libby-a i Stouna objavljenog u "Journal of Orthomolecular Psychiatry", uz napomenu da se novac vraća 100 % ukoliko tretman ne uspije. Imali su velike uspjehe u liječenju narkomana i veliko probleme s farmako kartelima.

Farmakobiznis je ovaj njihov komplet i cijeli njihov rad proglasio šarlatanskom medicinom. Imate li problema s ovisnošću slobodno probajte. Nema loših nuspojava, osim  proljeva. A „najposanija“ nuspojava je vaše poboljšano zdravstveno stanje. To je naravno najopasnija nuspojava samo  za  farmako biznis.

Znam, teško vam je , a kako nebi i bilo....
Smirite se.
To je posljedica  uistinu nezdravog života koji ste vodili.
JEDNOSTAVNO OKRENITE PROCES!
Pročitajte prvo ova 4 teksta:

Šokantna otkrića

Istraživački tim na čelu s dr.Piterom Nelsonom iz centra za istraživanje raka Fred Hačinson iz Sijetla objavili su naučno istraživački rad u stručnom časopisu Nature Medicine od 05. 08 2012. godine. Rezultati njihova istraživanja su za mnoge bili šokantni…
Istraživanaj su pokazala da kemoterapija ne samo da ne uništava stanice raka već pomaže u njihovoj ubrzanoj diobi, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo lokalno širenje na okolna zdrava tkiva  i desiminaciju ( metastaziranje ) u udaljene djelove tjela. Predmet istraživanja bili su solidni maligni tumori: tumori dojke, pluća, debelog crijeva, prostate, pankreasa…
Citostatski tretman stanica raka navedenih tumora  sproveden je:
1.    in vitro varijanti..kultura stanica raka u epruveti
2.    in vivo varijanti ..solidni tumor okružen zdravim tkivima

U obje varijante stanice raka napadnute su istom vrstom i istom dozom citostatika.
U prvoj varijanti, citostatici su stanice raka u epruveti uništili..
Međutim, solidni maligni tumori okruženi zdravim tkivom reagirali su na kemoterapiju na neočekivani način.
U početku  citostatskog tretmana dolazilo je do djelomične regersije ( povlačenja) tumora.  No, nastavkom tretiranja s citostaticima, dolazilo je do progresije bolesti:ubrzane diobe stanica raka, rasta primarnog tumora i infiltracije u okolna zdrava tkiva i širenje metastaza u udaljene djelove tjela.

Utvrđeno je da zdrava tkiva oko tumora reaguju na citostatski tretman, posebno fibrozno tkivo.
Fibroblasti u normalnim uvjetima produkuju proteine, kolagen i hijalin, koji su materijal za izgradnju fibroznih vlakana. Produkt fibroblasta je i protein pod imenom WNT16B.

Proizvodnja ovog proteina se povećava pod uticajem citostatika, što više citostatika više WNT16B proteina, čak i do 30 puta više nego u normalnim uvjetima u tjelu, kada nema onkoloških otrova.

Upravo je taj protein odgovoran za otpornost malignih stanica na kemoterapiju i istovremeno je stimulirajući faktor za ubrzanu diobu stanica raka. Tako dolazi do bržeg rasta primarnog tumora, njegovog lokalnog širenja na okolno zdravo tkivo I metastaziranje u udaljene djelove tjela.

Djelomično povlačenje solidnog tumora na početku kemoterapije  posljedica je produkcije relativno male količine proteina WNT16B.
Nastavkom kemoterapije  povecava se aplikacija doze citostatika, koja dovodi do povećanog lučenja proteina WNT16B,  a ovaj protein proizvodi, stvarajući i do 20-tak puta deblju fibrinsku ovojnicu oko malignih stanica, štiti ih od kemoterapije.

Operacija tumora povećava prijanjanje stanica karcinoma

Jedan od mehanizama pomoću kojeg operacija povećava rizik od metastaze je povećavanjem prijanjanje stanica karcinoma.Stanice karcinoma koje su se odvojile od primarnog tumora koriste prijanjanje kako bi povećale svoju sposobnost formiranja metastaza u udaljenim organima.
Ove stanice karcinoma moraju biti sposobne grupirati se i oformiti koloniju koja se može širiti i rasti.
Stanice karcinoma koriste prijanjajuće molekule, kao što je galektin-3, da olakšaju svoju sposobnost grupiranja. Prisutne na površini stanica karcinoma ove molekule se ponašaju kao ljepilo, omogućujući slobodnostojećim stanicama karcinoma da se priljube jedna na drugu.

Stanice karcinoma koje kruže u krvotoku također koriste galektin-3 prijanjajuće molekule, kako bi se uhvatile za oblogu krvne žile.

Priljubljivanje cirkulirajućih stanica tumora (CST) na stijenku krvnih žila je neophodan korak u procesu metastaziranja. U nemogućnosti da se uhvate za stijenku krvnih žila te cirkulirajuće stanice karcinoma postaju kao "brod bez luke", bez mogućnosti da pristanu. Naposljetku će bijela krvna zrnca koja kruže krvotokom naciljati i uništiti CST.
Ako se CST uspiješno priljube na stijenku krvne žile i prokopaju svoj put kroz temeljnu membranu, tada će iskoristiti galektin-3 prijanjajuće molekule kako bi se priljubile na organ i oformile novi metastatski karcinom.

Nažalost, istraživanja su pokazala da operacija karcinoma povećava priljubljivanje stanica karcinoma.
U jednom eksperimentu koji je oponašao uvijete operacije znanstvenici su prijavili da se spajanje stanica karcinoma na stijenke krvnih žila povećalo za 250% u usporedbi sa stanicama karcinoma koje nisu bile izložene uvijetima operacije.
Prema tome, od presudne je važnosti za osobu koja će se podvrći operaciji karcinoma da poduzme mjere koje će pomoći u neutralizaciji operacijom-izazvanog povećanja prionjivosti stanica karcinoma.
Nasreću, prirodni dodatak zvan modificirani citrus pektin (MCP) može učiniti upravo to. Citrus pektin, vrsta dijetnog vlakna, nemože se apsorbirati u tankom crijevu. Međutim modificirani citrus pektin je promijenjen na način da se može apsorbirati u krvotok i upregnuti svoja protukancerogena djelovanja.
Mehanizmi pomoću kojeg modificirani citrus pektin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma je tako što se veže na galektin-3 prijanjajuće molekule koje su na površini stanica karcinoma, na taj način onemogućavajući stanicama karcinoma da se sljepe i oforme skupinu.
Modificirani citrus pektin također može spriječiti cirkulirajuće stanice tumora od hvatanja za obloge krvnih žila.
Ovo je bilo ilustrirano eksperimentom u kojem je modificirani citrus pektin blokirao priljubljivanje galektina-3 na oblog krvnih žila za nevjerojatnih 95%.
Modificirani citrus pektin je također značajno smanjio priljubljivanje stanica karcinoma dojki za stijenke krvnih žila.

Impresivno istraživanje je dokumentiralo moć modificiranog citrus pektina da direktno onemogući metastaziranje karcinoma.
U studiji objavljenoj u "Journal of the National Cancer Institute" modificirani citrus pektin je bio primjenjen na štakorima kojima su bile ubrizgane stanice karcinoma prostate, dok su štakori na kojima nije bio primjenjen modificirani citrus pektin služili kao kontrolna skupina.
Metastaziranje na plućima je bilo zabilježeno u 93% kontrolne skupine, dok je samo 50% skupine sa modificiranim citrus pektinom dobilo metastazu na pluća. Još značajniji su bila otkrića da je skupina sa modificiranim citrus pektinom u usporedbi sa kontrolnom skupinom imala 89%-tno smanjenje u veličini metastatskih kolonija.
U sličnom eksperimentu, miševi ubrizgani sa stanicama karcinoma melanoma kojima je u hrani dan modificirani citrus pektin u usporedbi sa kontrolnom skupinom su doživjeli više od 90%-tnog smanjenja u metastaziranja na pluća.

Nakon ovih uzbuđujućih otkrića u istraživanju na životinjama, modificirani citrus pektin je stavljen na test kod muškaraca sa karcinomom prostate. U ovom ispitivanju 10 muškaraca sa povratom karcinoma prostate je primilo modificirani citrus pektin (14,4 g po danu). Nakon godine dana primijećena su značajna poboljšanja, što to je bilo određeno smanjenjem stope kojom se nivo prostati-specifičnog antigena (PSA) povećavao.
Nakon ovoga, slijedila je studija u kojoj je 49-torici moškaraca sa raznim vrstama karcinoma prostate periodički davan modificirani citrus pektin u razdoblju od četiri tjedna. Nakon dva perioda liječenja sa modificiranim citrus pektinom 22% muškaraca doživjelo je stabilizaciju bolesti ili poboljšanu kvalitetu života; 12% je imalo stablinu bolest više od 24 tjedna.
Autori studije su zaključili: "Čini se da MCP (modificirani citrus pektin) ima pozitivni utjecaj naročito u pogledu kliničkih blagodati i kvalitete života pacijenata sa jako uznapredovalim solidnim tumorom.

Uz modificirani citrus pektin, općepoznat i bez recepta dostupan lijek Cimetidin, opće poznat kao Tagamet, također može igrati centralnu ulogu u smanjenju priljubljivanja stanica karcinoma. Taj je lijek povijesno korišten za ublažavanje žgaravice. Rastuća količina znanstvenih dokaza otkriva da cimetidin također posjeduje snažna protukarcinomna djelovanja. Cimetidin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma blokirajući aktivnost prijanjajuće molekule, zvane E-selektin, na površini stanica koje oblažu krvne žile.
Stanice karcinoma se uhvate za E-selektin kako bi se priljubile za oblog krvnih žila.
Spriječavajući izražaj E-selektina, cimetidin značajno ograničava sposobnost priljubljivanja stanica karcinoma na stijenke krvnih žila. Ovo djelovanje je analogno uklanjanju ljepila sa stijenki krvnih žila koje bi normalno omogućilo cirkulirajućim stanicama tumora da se vežu.

Cimetidinova antikancerokena djelovanja jasno su prikazana u izvještaju objavljenom u British Journal of Cancer u 2002. U ovoj studiji 64 pacijenata sa karcinomom debelog crijeva primalo je kemoterapiju sa ili bez cimetidina (800 mg na dan) za vrijeme jedne godine. Desetogodišnje preživljavanje za grupu sa cimetidinom je bilo skoro 90%. Ovo je potpuna suprotnost kontrolnoj grupi koja je imala desetogodišnje preživljavanje od samo 49,8%. Zapanjujuće, pacijenti sa agresivnijim oblikom karcinoma debelog crijeva imali su desetogodišnje preživljavanje 85% za one liječene sa cimetidinom, u usporedbi sa očajnih 23% u kontrolnoj skupini.
Autori studije su zaključili: "Promatrani zajedno ovi rezultati nagovještavaju mehanizam temeljan blagodatnim učincima cimetidina na pacijente sa kolorektalnim karcinomom, po svoj prilici blokirajući izražaj E-selektina na krvožilnim endotelijalnim stanicama (oblog krvnih žila) te onemogućavajući priljubljivanje stanica karcinoma." Ovi nalazi su bili poduprti sa još jednom studijom sa pacijentima sa kolorektalnim karcinomom, u kojoj je cimetidin dan na samo sedam dana u vrijeme operacije povećao trogodišnje preživljavanje sa 59% na 93%!

Ovi podatci pružaju apelirajući slučaj za pacijente sa karcinomom da barem 5 dana prije operacije unesu barem 14 grama modificiranog citrus pektina i 800 mg cimetidina dnevno. Ovaj kombinirani režim može se sljediti narednih godinu dana ili više kako bi se smanjio rizik od metastaze.

Dr. Warburg: Kiselost organizma je uzročnik raka i ostalih bolesti

Je li vam poznat ovaj nevjerojatan podatak?
Osnovni uzrok raka službeno je otkriven prije 1923., a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine. Vrlo mali broj ljudi u svijetu zna za to, jer je ta istina nažalost sakrivena od javnosti.
Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka.
Dr. Warburg je otkrio da je rak rezultat anti-fiziološkog načina života.
Anti-fiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom. Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu.
Dr. Warburg je rekao: "Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno, ima i drugo".
Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kisika u organizmu; ako vam nedostaje kisika imat ćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kisika. "Oduzmete li zdravoj stanici 35% njezinog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana", rekao je i dokazao je dr. Warburg.
"Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke".
Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava alkalna
U svojem djelu "Metabolizam tumora", dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta:  krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).  Otkrio je, da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika…jedan od razloga primjene vitamina B15 u borbi s tumornim stanicama jer vitamin B15 povećava apsorpciju kisika..
Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.
Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava njihovo normalno funkcioniranje. Tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.
Kiselost i alkalnost organizma ovisi o hrani
Nakon što je završen probavni proces, hrana, ovisno o svom nutritivnom profilu, stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Pojednostavljeno rečeno, alkalnost organizma ovisi o tome što jedemo. Kiselo ili alkalno stanje mjeri se PH skalom od 0 do 14, gdje je 7 neutralna zona. Od 0 do 7 je kiselo, a od 7 do 14 je alkalno. Naše stanice, da bi mogle uspješno funkcionirati, trebaju imati lagano alkalan pH, malo iznad 7. Kod zdravog pojedinca pH krvi nalazi se između 7,40 i 7,45.  Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost.  Međutim, neka hrana zakiseljuje krv i zagađuje tijelo.
Hrana koja zakiseljuje tijelo
Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. Od svih je najgori, jer nema bjelančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinirane ugljikohidrate, koji škode gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).    
Meso (sve vrste) .Proizvodi životinjskog porijekla ( osim životinjske krvi ) - mlijeko i sirevi  vrhnje, jogurt itd.  
Rafinirana sol  
Rafinirano brašno i svi  derivati kao što su tjestenina, torte, keksi itd.
Kruh, Margarin, Kofein,  Alkohol,  Duhan
Sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.  
Antibiotici i općenito svi lijekovi

Hrana koja alkalizira                                   

Svo sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.
Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).   
Bademi. Vrlo su alkalni.
Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.
Med. Ima vrlo visoku alkalnost.
Klorofil. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.
Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.
Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život.

Kemoterapija ne liječi nego pogoršava kiselost organizma

Kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da ono mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma, kako bi neutraliziralo kiselost žrtvujući minerale (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama koje primaju kemoterapiju, između ostalog i opadanje kose.  Ostali lijekovi također pogoršavaju kiselost organizma, pa ih valja izbjegavati koliko je to god moguće.
 
Potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja se zdravo hrani, pije puno čiste vode i vježba.
Da biste se ispravno hranili, osigurajte si 60% alkalnu prehranu i izbjegavajte proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana pića, slatkiši, brza hrana.  Ne zloupotrebljavajte sol te je koristite što je manje moguće.  Ako ste bolesni, idealno je da vam ishrana bude 80% alkalna.
Imate li karcinom, savjet je da alkalizirate tijelo što je više moguće. To možete postići uz pomoć prehrane, vježbe, izbjegavanja stresa i dodatnog unosa klorofila.
Mišljenja stručnjaka
"Sve takozvane prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka zasićenosti tijela kiselošću", - George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu.
"Nisu važna bezbrojna imena bolesti, nego činjenica da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselosti u tijelu." - Dr. Theodore A. Baroody, knjiga "Alkaliziraj ili umri" ("Alcalize or Die"):
"Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i toksine u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se javljaju bolesti." - dr. Robert O. Young.

Operacija karcinoma, angiogeneza i metastaza

Karcinomi koriste lukavu strategiju u njihovom nastojanju da rastu i napreduju unutar tijela. Angiogeneza je proces pomoću kojeg se nove krvne žile formiraju iz već postojećih krvnih žila. Stvaranje novih krvnih žila je normalan i nužan proces za rast i razvoj u djetinjstvu, kao i za zalječenje rana. Na nesreću, karcinomi zlorabe ovaj inače normalan proces kako bi povećali opskrbu krvi za tumor. Stvaranje novih krvnih žila za opskrbljivanje tumora je bezuvjetan zahtjev za uspješnu metastazu pošto tumori ne mogu narasti preko veličine glave igle (1-2mm) bez da prošire svoju opskrbu krvlju.

Možda je iznenađujuće za saznati da prisutnost primarnog tumora služi kako bi onemogućio rast metastatskog karcinoma drugdje u tijelu. Primarni tumor proizvodi protuangiogeničke faktore koji ograničavaju rast metastaze.

Ti protuangiogenički faktori onemogućavaju stvaranje novih krvnih žila na potencijalnim mjestima za metastazu.

Nažalost, kirurško uklanjanje primarnog tumora također rezultira uklanjanjem tih protuangiogeničkih faktora čime rast matastaze nije više onemogućen. Uklonivši ta ograničenjima, malim lokacijama matastatskog karcinoma postaje jednostavnije da privuku nove krvne žile koje promiču njihov rast.

Doista, tom problemu su glas dali istraživači koji su izjavili: "...uklanjanje primarnog tumora moglo bi otkloniti zaštitnu mjeru protiv angiogeneze i time probuditi neaktivne mikro-metastaze (male metastatske karcinome)."

Kao da gubitak angiogeničkog onemogućavanja od strane primarnog tumara nije dovoljno velik problem, pokazuje se da operacija uzrokuje još jednu angiogeniči problem.

Poslije operacije razine čimbenika koji povećavaju angiogenezu, također znani kao vaskularni endotelijalni faktori rasta (VEGF), značajno su povećani. Ovo može dovesti do povećanog stvaranja novih krvnih žila koje opskrbljuju područje metastatskog karcinoma. Skupina znanstvenika je dosta dobro sažela ovo istraživanje kada su potvrdili da "poslije operacije, angiogenička ravnoteža između pro- i protu-angiogeničkih čimbenika pomaknuta je u korist angiogeneze kako bi se olakšalo zacijeljenje rane.

Naročito su razine vaskularnog endotelijalnog faktora rasta (VEGF) ustrajno povišene. Ovo  koristi ne samo povratku tumora i stvaranju metastatske bolesti, nego  također moglo dovodi do aktivacije neaktivnih mikrometastaza."

S obzirom na potrebu metastatskog karcinoma za povećanjem opskrbe krvlju, onemogućavanje angiogeneze bi zasigurno bio sastavni dio sveobuhvatne strategije za borbu protiv operacijom-izazvanih metastaza.

U tu svrhu se pokazalo da raznovrsni nutrijenti (prehrambene tvari) onemogućavaju VEGF.

Oni uključuju:

  • soja izoflavone (genistin),
  • silibinin (sastojak sikavice),
  • krisin (eng. chrysin),
  • epigalokatehin galat (EGCG) iz zelenog čaja i
  • kurkumin (eng. curcumin).


U jednom eksperimentu EGCG, aktivna sastavnica zelenog čaja, je bio dan miševima sa karcinomom želuca. Rezultati su pokazali da je EGCG smanjio masu tumora za 60%, istovremeno smanjivši koncentraciju krvnih žila koje su hranile tumor za 38%. Još značajnije, EGCG je smanjio izražaj VEGF-a u stanicama karcinoma za zaprepaščujućih 80%!
Autori studije su zaključili da "EGCG onemogućava rast gastričnog karcinoma smanjujući proizvodnju VEGF-a i angiogenezu i obećavajući je kandidat za protuangiogenično liječenje gastričnog karcinoma."

U procjenjivanju istraživanja povezanog sa kurkuminovim protuangiogeničkim djelovanjima, istraživači na Emory University School of Medicine primjetili su da je "Kurkumin direktan inhibitor angiogeneze i također smanjuje razine različitih proangiogeničnih proteina kao što je vaskularni endotelijalni faktor rasta..."  
Naknadno znanstvenici su napomenuli: "U aktvinoj angiogenezi razina molekula za priljubljivanje stanica raste te kurkumin može blokirati to djelovanje, nadodajući još jednu dimenziju kurkuminovom protuangiogeničkom djelovanju." U zaključku su objasnili da "Kurkuminovo djelovanje na sveukupni proces angiogeneze sažima njegov ogroman potencijal kao protuangiogenički lijek."

Pet dana prije operacije pacijent bi mogao razmotriti dopuniti prehranu sa standardnim ekstraktima zelenog čaja, kurkuminom, ekstraktima soja izoflavona, i drugim nutrijentima koji suzbijaju VEGF i tako si  mogu pomoći zaštititi protiv angiogeneze.

Teorija drugih jetara i dr. Catherine Kousmine

Postoje  interesantne teorije koje se zasnivaju na procesima u tijelu. Jedna je nadasve zadivila nezavisne znanstvenike ( koji nisu vezani za farmako industriju ), i pomoću koje se mogu objasniti mnoge stvari u naturopatskim tretmanima raka.

O čemu se radi?

Zamislite tri skupine miševa.
Prva je zdrava kontrolna skupina.
U drugoj su skupini miševi koji su u prvotnom stadiju raka.
U trećoj skupini su miševi s uznapredovalim tumorima.

Postavljaju se dva ključna pitanja:

1. Koja usporedna skupina ima:

  • a) - najjači imunološki sustav,
  • b) - najslabiji imunološki sustav?

2. U koju se skupinu miševa može injektirati:

  • a) - najviše otrova prije nego uginu,
  • b) - najmanje otrova prije nego uginu?

Rezultati su iznenađujući!!!

Koja skupina, za poređenje, ima najjači imunološki sustav?
Ispitivanje je pokazalo da najjači imunološki sustav ima –  druga (2.) skupina miševa – ona koja je  u prvom stadiju raka!

Taj odgovor se može dvojako objasniti.
Može se reći da je imunološki / obrambeni sustav našeg tijela aktivniji jer se mora odbraniti od otrova, tj. tumorske bolesti.
Ali, može se reći i da je imunološki sustav slabiji jer se već bori protiv tumorskih stanica.
Čak se i alopatski liječnici ne slažu potpuno u vezi ovog odgovora.

Koja usporedna skupina ima najslabiji imunološki sustav?

Treća (3.) skupina miševa - s uznapredovalim tumorom.
Alopatskim liječnicima je ovo jasan i nedvosmislen odgovor.

Čak je i nekonvencionalnim liječnicima također jednostavno odgovoriti: miševi s tumorima imaju siromašniji imunološki sustav. Zapravo u ovome se slažu svi koji se bave zdravljem.
Ne čitamo li svi, u knjigama, kako je rak problem imunološkog sustava i da tumorski pacijenti moraju učiniti sve kako bi ga ojačali?

U koju se skupinu miševa može injektirati najviše otrova prije nego uginu?
U drugu (2.) skupinu miševa

(Mnogi će se složiti da miševi u prvotnom stadiju raka mogu podnijeti najviše otrova).

U koju se skupinu miševa može injektirati najmanje otrova prije nego uginu?

Svi se slažu da se najmanje otrova može injektirati u treću (3.) skupinu miševa s uznapredovalim tumorom jer je imunološki sustav već oslabljen od strane tumora.
Ali, što ako se tumor pojavljuje u našem tijelu zato što naši standardni organi za detoksikaciju (kao što su jetra, bubrezi, pluća i koža) ne rade pravilno ili su već prikupili previše otrova?
Tada bi miševi s tumorom mogli podnijeti više otrova nego zdravi miševi!
I to je upravo ono što je kao svoje otkriće objavila prije više desetljeća prehrambena znanstvenica dr. Catherine Kousmine.

U svom radu je, dr. Kousmine pokazala da miševi s početnim stadijem tumora mogu podnijeti samo 34% količine toksina koji mogu podnijeti zdravi miševi iz prve skupine.

S druge strane, miševima koji su već razvili tumor, može se dati čak dva puta više otrova nego zdravim miševima.
Čak su i miševi, kojima je transplantiran tumor s bolesnih miševa, mogli podnijeti veće količine toksina, ne tako mnogo kao miševi koji su samostalno razvili tumor, ali ipak značajno više od zdravih miševa.

Ako se tkivo tumora izreže, 1 gram mase tumora sposoban je neutralizirati petnaest puta veću količinu otrova od 1 grama mase jetre!
Kad je doktorica Kousmine prethodno cijepila miševe, mogla je povećati tu brojku 90 puta!

U našem tijelu samo stanice jetre imaju sličnu sposobnost neutraliziranja toksina.
Ako na taj način gledamo tumor, vidimo da je njegova funkcija u organizmu da bude druga jetra.

Tumor može poništiti djelovanje otrova na način sličan jetri, pa čak i nadmašiti samu jetru.

Ipak, ako prihvatimo ove neupitne činjenice, moramo prihvatiti i zaključak koji se iz njih izvodi:

1. Operacija odstranjivanja tumora ne smije se obavljati, ni u kom slučaju, prije intenzivne detoksikacijske terapije.  Ako se tumor odstrani iz tijela, odstraniti će se i dio neophodnog obrambenog mehanizma protiv otrova. Na taj način prisiljavamo tijelo da stvori novi tumor. Zbog toga ovo može biti odgovor na pitanje: “Zašto većina ljudi dobija metastaze na jetri i plućima.”  
Tijelo stvara nadomjesni detoksikacijski organ tamo gdje je hitno potreban, u našoj jetri i plućima. (Mnogi nisu svjesni da uz jetru, najveći detoksikator u organizmu, su naša pluća.)

2. Oboljeli od raka nemaju potrebu da osnažuju imunološki sustav. Činjenica koja to potkrepljuje je da analiza krvi oboljelih ne pokazuje manjak nužnih parametara koji bi ukazivali na oslabljeni imunitet…..

3. Nevjerojatni detoksikacijski kapacitet, koji je dokazan pokusima, objašnjava zašto su alopatski liječnici često tako neuspješni u uništavanju tumora, čak i uporabom tako snažnih     toksina kao što je karboplatin (snažni kemoterapeutik). Tako, još uvijek ostaje pitanje     inteligencije tumorskih stanica. Ako tijelo može proizvesti stanice takve inteligencije kao što su tumorske stanice, a čija zadaća je poništavanje djelovanja otrova, tada je suludo     napadati te stanice otrovima. Osim toga, možemo očekivati da će stanice stvoriti obrambeni mehanizam (otpornost) ako ga već nisu imale otprije

4. Holistički liječnici često su iskusili kakva se "čuda" mogu postići intenzivnim detoksikacijskim mjerama. Te činjenice nisu poznate tek od vremena Pfarrera Kneippa (bavarski svećenik i hidroterapeut, 1821.-1887.), već su bile dio povijesti liječenja još davno prije njega.

Ipak je, dr. Kousmine, svojim pokusima dokazala teorijske postavke, koje se iznad svega mogu jednostavno potvrditi.

Na primjer: pacijent koji nije dopustio da ga operiraju, kasnije je ozdravio.
Većinom su terapeuti s višegodišnjim iskustvom bili protiv odstranjivanja tumora. Postoji mnogo studija koje pokazuju kako se metastaze pojavljuju nakon operacija.
Mnogo je studija koje pokazuju ubrzani rast tumora nakon kemoterapija (naravno, zato što je zbog toga potrebno više stanica za detoksikaciju).
Posebice su, liječničko iskustvo i učinkovitost metoda dr. Kousmine, potvrdile ispravnost njenih teorija jer je izliječila mnogo oboljelih.
Nakon  detoksikacija i kvalitetne bazne  prehrane, što je bilo njeno najjače oružje, masa tumora  smanjivala  se i za 50-60 % u prvih 30-tak dana.  
Ako je ona u pravu, a u pravu je, tada je sadašnji način liječenja neodrživ.

DOGOVORITE TERMIN!

Ukoliko želite dogovoriti

termin za naturopatsko savjetovanje

možete to učiniti :

putem mobitela: +385 (0)99 640 07 88

e-mail-a: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

ili jednostavno ispuniti kontakt formular:

Pošalji e-mail. Sva polja s oznakom * su obavezna.

Informacije i narudžbe

+385 99 6400 788
+381 63 7002 636
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


SAVJETOVALIŠTE "DR.ROSO" U BEČU, AUSTRIJA
+43 699 102 646 78

Informacije i narudžbe

+385 99 6400 788
+381 63 7002 636
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


SAVJETOVALIŠTE "DR.ROSO" U BEČU, AUSTRIJA
+43 699 102 646 78

VažnoI

Naltrexone-nabava

Imamo 41 gostiju i nema članova online

bolesti dojke faktori rizika genetske predispozicije istraživanje karcinom karcinoma karcinomu nagnezijev klorid operacija otrova primarnog proteina rak raka raku stanice terapija tumor tumora tumoru