U posljednjih sto godina veliki broj neazivisnih znanstvenika pronaslo je siguran put u lijecenju malignih bolesti, koji se pokazao i do 100% sigurnim, no, zvanična medicina prihvata i dalje samo tri metode: kirurško odstranjivanje tumora, zračenje X- zracima i kemoterapiju.

Sve tri metode, metode kamenog doba, sakate i razaraju ljudski organizam i zapravo samo tretiraju posljedicu, ali ne i uzrok bolesti.

Zapitajte se da li je liječenje zaista cilj suvremene medicinske nauke?

U najširem smislu kemoterapija je medicinski tretman u kome se određenim kemijskim sredstvima, koja se ubacuju direktno u krvotok, truju i ubijaju stanice u ljudskom organizmu. Cilj je da se ubiju one koje sadrže neki mikroganizma ili kancerozne stanice. U tu svrhu koriste se brojne kemijske kombinacije s antibioticima i citiostaticima koji spriječavaju diobu stanica.

Kako se putem krvi prenose kroz čitav organizam ove toksične kemikalije ubijaju i mnoge zdrave stanice i čine u čitavom tijelu ogromna razaranja stvarajuci u tijelu na miliune i miliune najjacih slobodnih radikala, hidroksid i peroksid radikale.

Prvi kemijski preparat, koji oni, zamislite, zovu lijek, napravljen za potrebe kemoterapije je “salvarsan” i njega je napravio još 1909. godine Pol Erlih za borbu protiv sifilisa. Za to je dobio i Nobelovu nagradu.

Za same pacijente kemoterapija je izuzetno teško mučenje ravno srednjevjekovnoj inkvizicijskoj torturi. Pored mučnine koja se javlja, ne samo tijekom primanja ovih otrova u organizam, već i nekoliko dana, pa i nedjelja nakon toga, dolazi do teških oštećenja na stanicnoj razini u čitavom organizmu.

Najprije se uništavaju krvne stanice, crvene i bijele i sprječava se njihova dioba. Dioba stanica u organizmu je stalni proces i to je esens života.

Zbog toga se ubacuju u krv druge kemikalije koje razinu bijelih krvnih zrnaca onda podižu. Na sluzokoži usne duplje se pojavljuju teške ulceracije, gde je koža toliko uništena da nervni završeci postaju ogoljeni. Uzimanje hrane i vode tako postaje nepodnošljivo zbog osjećaja pečenja i žarenja.

Isti tip ulceracija se javlja na crijevima što ima za posljedicu teške proljeve. Ali farmaceutika je i za to napravila neke lijekove koji se mogu davati kako bi se tegobe makar malo ublažile.
Naravno, na istom principu strada i mjehur.

Kemoterapija (trovanje) izaziva pad imunog sustava, gubitak apetita, i logično, konstipaciju. Vjerovali ili ne, sve ovo suvremena medicina 21. vijeka naziva LIJEČENJEM.
Čega?
Malignog tumora, kažu, jer on se mora smanjiti ili uništiti. Drugog načina osim kemoterapije, radijacije ili sječenja nožem – NEMA, kažu edukovani lijecnici!

Ali zapitajmo se, kako je moguće da i nakon skoro 100 godina od kako se vrše istraživanja u liječenju raka, na koja je potrošeno do sada najmanje trilion dolara, NEMA bolje terapije? Šta je radila medicinska nauka sto godina, kada nije uspjela da za liječenje raka nađe nešto manje otrovno, manje škodljivo i mučno?

Istina je, međutim, da danas u svijetu postoje veoma uspješne terapije za liječenja raka, ali se uporno sve vode kao alternativne. Vodeći svijetski zdravstveni autoriteti i dalje prednost daju trovanju, pečenju i siječenju, baš kao i prije sto godina.

Tko je zaustavio medicinsku nauku na razini od prije 100 godina?
Učinila je to je jedna mala, ali moćna interesna grupa kapitalista kako bi osigurala svoj profit.

Upravo 1920. godine farmaceutska industrija, kemijska industrija i naftna industrija (mnogi lijekovi se prave sa suspstancama koje se dobijaju iz derivata nafte) inkorporirale su svoj biznis, a njihovi vlasnici ukrstili su vlasničke strukture u svim vodećim kompanijama iz navedenih oblasti. Tako je nastao korporativni biznis farmako-petro-kemijske industrije.
Njihove transnacionalne korporacije danas pokrivaju praktično čitavo svjetsko tržište kemijskim i farmaceutskim proizvodima, tržište nafte, medicinske opreme i snabdjevanje vodećih svjetskih kliničkih centara.

ONI SU I PROVOKATORI I INICIJATORI SVIH RATOVA, SVIH PROBLEMA PRIMITIVNE I NEOBRAZOVANE LJUDSKE POPULACIJE SAMO IZ JEDNOG RAZLOGA, NE BI LI POBOLJSALI SVOJ BIZNIS.

PRIMITIVNA (VECIM DIJELOM ) I NEOBRAZOVANA LJUDSKA POPULACIJA NIJE NI ZASLUZILA BOLJE.

NAZALOST PRETVORILI SMO SE U PLANETU MAJMUNA I MISLIM DA BI ZA PLANETARNOG POGLAVARA TREBALO IZABRATI TARZANA, KRALJA MAJMUNA.

OVO JE MOZDA PRE GRUBA KONSTATCIJA, MOLIM MAJMUNE DA MI OPROSTE.

Termin “korporacija” izveden je upravo iz reči “korpus” -tijelo. Korporacija je tijelo za sebe i ono se hrani i egzistira samo ukoliko stalno postoji profit. Cilj korporacije jeste da se stalno uvećava. Korporacija u sebe zato uvlači što više poslova i povezuje ih, pri tome guta manje kompanije. Samo u liječenju raka korporativni biznis danas obrće preko 300 milijardi dolara godišnje i najveći dio kolača odlazi onima koji su za sebe zgrabili najveći dio tržišta. Korporacija Bristol-Myers je danas glavni svjetski snabdjevač kemijskih supstanci za kemoterapiju. Njeni ljudi su u upravnim odborima vodećih svjetskih bolnica i istraživačkih centara. “Bristol - Myers snabdjeva pola svijeta lijekovima za kemoterapiju. Članovi upravnog odbora ove kompanije istovremeno su bili i na čelnim funkcijama u američkom Nacionalnom institutu za istraživanje raka (NCI). Na primjer: Pol A. Marks je predsjednik Izvršnog odbora u bolnici Sloan-Ketering i istovremeno direktor moćne kompanije Pfizer, koja proizvodi lijekove koji se koriste u kemoterapiji. Džejms Robinson je član upravnog odbora Sloan - Keteringa i direktor Bristol - Myers-a. Sve to je razlog zašto su Sloan - Ketering bolnica, Nacionalni institut za rak (NCI), Društvo za borbu protiv raka (ACS), Američka medicinska asocijacija (AMA), kao i Administracija za hranu i lijekove (FDA), uključeni u borbu kojom se štite interesi profitera na ovoj bolesti”.

O radu ove kanceromafije pisao je detaljno u svojoj knjizi " Svijet bez raka" Edvard Grifin još 1974. Na sajtu www.valetudo-drroso.com mozete pogledati film snimljen po ovoj knjizi.

“Kemoterapija je izuzetno unosan posao. Za doktore, bolnice i farmaceutske kompanije... Medicinski establišment želi da svako slijedi točno isti protokol. Oni ne žele da industrija kemoterapije podbaci i to je prepreka broj jedan za bilo kakav progres u onkologiji”. Dr Glenn A. Warner, M.D.

Ali nazalost (IPAK SMO SAMO PLANETA MAJMUNA ), većina lijecnika i pacijenata nije u stanju da prihvati da je kemoterapija obična prijevara.

ČIME SE OPRAVDAVA KORIŠĆENJE KEMOTERAPIJE?

Jedini način da se opravda korišćenje kemoterapije i zračenja je ukoliko ovi tretmani značajno produžavaju život pacijenta u poređenju sa onima koji se liječe drugim alternativni metodama. To znači da je kemoterapija (poslije kirurgije) jedini način da se tumor, ukoliko ugrožava život, smanji ili eliminira. Imajte u vidu da nije svaka maligna izraslina na vitalnom organu i da mnoge i ne predstvlajju smetnju vitalnim funkcijama.

Tačno je da će se tumor na ovaj način brzo smanjiti, ali smanjiće se i vrijeme preživljavanja pacijenta. Evo šta o tome kaže dr Filip Binzel koji se preko tridest godina bavio tumorima:

“Kada se okrije da neko ima tumor, prvo što lijecnici razmatraju je šta da učine sa izraslinom. I kada takav pacijent prima kemoterapiju pažnja lijecnika najčešće je okrenuta tome šta se događa sa tumorom. I najvažniji cilj je njegovo smanjivanje ili eliminacija. Ali, kako se ovom terapijom smanjuje tumor i pacijent postaje sve bolesniji. Zastrašujuće je koliko lijecnicima planete majmuna to ne smeta, a smeta im postojanje tumora, koji često ne smeta ni samom pacijentu, osim što kod njega izaziva paničan strah”. (Ovaj strah najčešće pospješuju mediji.)

“Najstrašnije je što se nakon eliminacije tumora, kirurškim putem ili kemoterapijom pacijent smatra skoro izlječenim. Ali nije tako. Naprotiv”.

Doktor Binzel podsjeća da je tumor samo vidljiva manifestacija poremećaja koji se odvija u čitavom organizmu. Odstranjivanje tumora ne znači i odstranjivanje uzroka bolesti. Borba protiv raka mora biti borba protiv kancerogenog procesa u čitavom oganizmu. Jer, smrt ne nastupa od jedne maligne izrasline već od metastaze.

Na žalost, konvencionalna medicina je potpuno koncentrirana na simptom, a ne na uzrok. Tako se kemoterapijom, radijacijom i kirurgijom zapravo rak kao proces uopce i ne tretira, a ljudi se nakon operacije otpušatju kući jer je širenje kancera tako zaustavljano. Ha.. Ha…..

“Ne postoji ništa u kirurškom metodu odstranjivanja kancera što može spriječiti njegovo dalje širenje”, kaže doktor Binzel. “Radijacija, takođe, ne može spriječiti dalje širenje. Ni kemoterapija ne može zausaviti širenje bolesti. Kako to znamo? Jednostavno pregledom statistike.”

“Poslednjih 50 godina, ogroman napredak je načinjen u ranom dijagnostikovanju raka. U tom periodu vremena, ogroman napredak je načinjen u kirurškoj sposobnosti da se tumore ukloni. Ogroman napredak je učinjen u primjeni radijacije i kemoterapije i njihovoj sposobnosti da tumor smanje i unište. Ali, vreme preživljavanja pacijenata danas nije veći od onoga koji je bio pre 50 godina. Šta to znači? Očigledno znači da tretiramo pogrešnu stvar”, piše u svojoj knjizi “Živi i zdravi” dr Filip Binzel. (Philip Binzel, M.D., Alive and Well).
Dr Filip Binzel smatra da se u primarnom stadiju raka, osim malog broja izuzetaka, tumori nalaze u stanju da niti ugrožavaju zdravlje, niti život pacijenta. Ono što predstavlja opasnost je širenje bolesti na čitav organizam”.

KEMOTERAPIJA UBIJA BRŽE OD RAKA

Mnogi ljudi koji su “umrli od raka” zapravo su umrli od tretmana koji je uključivao kemoterapiju ili zračenje. Tako kemoterapija ubija zdrave stanice organizma prije nego što ih razori kancer koji može veoma sporo da se razvija.

Većina pacijenata koji su “umrli od raka” zapravo su umrli od neuhranjenosti, jer kancerozne stanice uzimaju hranjive sastojke iz krvi i razaraju imuni sustav pa je tako oslabljen organizam podložan mnogim infekcijama protiv kojih nije više u stanju da se brani. Hrana se transportuje krvlju pa je ubijanjem krvih stanica organizam još više ugrožen. Pored toga kemoterapija uništava stanice crijeva, usne duplje i zbog totalnog mučenja organizma on prestaje da traži hranu.

Dakle, kemoterapija ne da ne podiže imuni sustav, već ga slabi. Sve ove pojave koja prate kemoterapiju medicina “liječi” dodavanjem novih kemisjkih otrova koje nazivaju lijekovi koje je farmakobiznis spremio kao pomoćna sredstva u kemoterapiji.

Tako kada se unište bijela krvna zrnca, ona se novim lijekovima ponovo podižu na neki podnošljivu razinu. Ulceracije se liječe rastvorima za ispiranje, a tu su i lijekovi protiv proliva ili zatvora. Suvremena medicina ima na raspolaganju lijek za sve, samo ne lijek protiv ljudske gluposti. Sve je to uključeno u cijenu tretmana, pa jedan ciklus kemoterapija danas košta od 30 000 do 100 000 dolara. Oni očajnici koji vjeruju suvremenoj medicini moraće još i da podmažu ili mole lijecnike da bi ovaj skupi tretman i dobili, jer sve to na kraju plaća Fond za zdravstveno osiguranje.
“Većina pacijenata oboljelih od raka umire od kemoterapije. Kemoterapija ne odstranjuje rak dojke, debelog crijeva, ili rak pluća. Ova činjenica je dokumentovana prije više od desetina godina, ali lijecnicii i dalje uporno koriste kemoterapiju za ove tumore”. (Allen Levin, MD UCSF “The Healing of Cancer”)

“Njemački epidemiolog na “Mannheim Tumor Clinic” u Haidelbergu, dr Urlih Abel, uradio je obimno istraživanje i analizu svake glavne studije i kliničke primjene kemoterapije ikada izvedene u svijetu. Njegove zaključke treba da pročita svako ko namjerava da se ukrca na ‘kemo ekspres’, zapisao je u svojoj knjizi “Doktor u kući” Tim O’Shea (The Doctor Within).

“Da bi bio siguran da je uzeo u obzir i pročitao sve što je ikada publikovano o kemoterapiji, dr Abel je poslao pisma na 350 medicinskih centara širom svijeta tražeči da mu pošalju bilo šta publikovano na tu temu. Abel je istražio tisuce članaka i vjerojatno da u svijetu niko ne zna više o kemoterapiji od njega.

Za analiziranje mu je bilo potrebno nekoliko godina, ali su rezultati bili zapanjujući: Abel je otkrio da od ukupne znanstvene evidencije o primjeni kemoterapije, koja mu je bila na raspolaganju, nigdje nema dokaza da je kemoterapija na bilo koji primjetan način produžila život pacijenata koji su patili od najčešćih oblika kancera”.

“Abel u svom radu naglašava da kemoterapija nikako ne može da poboljša kvalitet života oboljelog. On opisuje kemoterapiju kao ‘naučnu pustoš’ i kaže da je najmanje 90 % kemoterapije izvedene u svijetu bezvrijedno i poredi je posprdno s “carevim novim ruhom”, jer niti jedan lijecnik niti pacijent nije voljan da od nje odustane, iako nema bas nikakvih znanstvenih dokaza da ona nešto vrijedi”. (Objavljeno u medicinskoj reviji “Lancet, 10. VIII 1991.)

Ni jedan vodeći medij u svijetu nikada nije pomenuo o ovoj obimnoj studiji ni riječi. Ona je totalno zataškana. (Možete pretpostaviti u cijem su vlasništvu svi ti mediji.)

Poređenjem "vremena preživljavanja" kod kemoterapijom tretiranih i netretiranih pacijanata došlo se do sljedećih rezultata:

“Moje studije su pokazale da netretirani kancer kod oboljelih ostavlja oboljelima do četiri puta veće šanse za duži život, nego tretirani. Ako neko ima rak i riješi da ne preduzme ništa, živeće bolje i kvalitetnije nego ukoliko se podvrgne radijaciji, kemoterapiji ili kirurgiji...” tvrdi profesor Hardin Džons (National Cancer Institute of Bethesda, Maryland, 1956 Transactions of the N.Y. Academy of Medical Sciences, vol 6.)

Doktor Džons je sproveo globalno istraživanje raka svih tipova i usporedio netretirane i tretirane slučajeve, da bi zaključio da netretirani žive duže i često nadžive one koji su tretirani.

Za kraj ovog teksta primite srdacan pozdrav od mene, jednog od zatvorenika na PLANETI MAJMUNA, Roso Nenada, dr.naturopatije, po profesiji prevaranta i manipulatora, koji jadan, siroti i umobolni puk (stoku sitnog zuba ) navodi na siguran put lijecenja svih bolesti i poremecaja, put naturopatije……..stvarno treba da se sramim….
PS Pozdravlja vas moj dobar prijatelj kojega cesto srecem i kaze da vecina i niste ni zasluzili da zivite bolje……ime mu je Nikola Tesla….

I jos jednom za kraj, majmuni oprostite mi sto vas koristim za poredjenje ali oni samo to mogu da razumiju kao uvrijedu.
Posebno molim cimpanze za oprost……..uvijek vas odani prijatelj……TARZAN……

Znam, teško vam je , a kako nebi i bilo....
Smirite se.
To je posljedica  uistinu nezdravog života koji ste vodili.
JEDNOSTAVNO OKRENITE PROCES!
Pročitajte prvo ova 4 teksta:

Šokantna otkrića

Istraživački tim na čelu s dr.Piterom Nelsonom iz centra za istraživanje raka Fred Hačinson iz Sijetla objavili su naučno istraživački rad u stručnom časopisu Nature Medicine od 05. 08 2012. godine. Rezultati njihova istraživanja su za mnoge bili šokantni…
Istraživanaj su pokazala da kemoterapija ne samo da ne uništava stanice raka već pomaže u njihovoj ubrzanoj diobi, pospješuje rast primarnog tumora i njegovo lokalno širenje na okolna zdrava tkiva  i desiminaciju ( metastaziranje ) u udaljene djelove tjela. Predmet istraživanja bili su solidni maligni tumori: tumori dojke, pluća, debelog crijeva, prostate, pankreasa…
Citostatski tretman stanica raka navedenih tumora  sproveden je:
1.    in vitro varijanti..kultura stanica raka u epruveti
2.    in vivo varijanti ..solidni tumor okružen zdravim tkivima

U obje varijante stanice raka napadnute su istom vrstom i istom dozom citostatika.
U prvoj varijanti, citostatici su stanice raka u epruveti uništili..
Međutim, solidni maligni tumori okruženi zdravim tkivom reagirali su na kemoterapiju na neočekivani način.
U početku  citostatskog tretmana dolazilo je do djelomične regersije ( povlačenja) tumora.  No, nastavkom tretiranja s citostaticima, dolazilo je do progresije bolesti:ubrzane diobe stanica raka, rasta primarnog tumora i infiltracije u okolna zdrava tkiva i širenje metastaza u udaljene djelove tjela.

Utvrđeno je da zdrava tkiva oko tumora reaguju na citostatski tretman, posebno fibrozno tkivo.
Fibroblasti u normalnim uvjetima produkuju proteine, kolagen i hijalin, koji su materijal za izgradnju fibroznih vlakana. Produkt fibroblasta je i protein pod imenom WNT16B.

Proizvodnja ovog proteina se povećava pod uticajem citostatika, što više citostatika više WNT16B proteina, čak i do 30 puta više nego u normalnim uvjetima u tjelu, kada nema onkoloških otrova.

Upravo je taj protein odgovoran za otpornost malignih stanica na kemoterapiju i istovremeno je stimulirajući faktor za ubrzanu diobu stanica raka. Tako dolazi do bržeg rasta primarnog tumora, njegovog lokalnog širenja na okolno zdravo tkivo I metastaziranje u udaljene djelove tjela.

Djelomično povlačenje solidnog tumora na početku kemoterapije  posljedica je produkcije relativno male količine proteina WNT16B.
Nastavkom kemoterapije  povecava se aplikacija doze citostatika, koja dovodi do povećanog lučenja proteina WNT16B,  a ovaj protein proizvodi, stvarajući i do 20-tak puta deblju fibrinsku ovojnicu oko malignih stanica, štiti ih od kemoterapije.

Operacija tumora povećava prijanjanje stanica karcinoma

Jedan od mehanizama pomoću kojeg operacija povećava rizik od metastaze je povećavanjem prijanjanje stanica karcinoma.Stanice karcinoma koje su se odvojile od primarnog tumora koriste prijanjanje kako bi povećale svoju sposobnost formiranja metastaza u udaljenim organima.
Ove stanice karcinoma moraju biti sposobne grupirati se i oformiti koloniju koja se može širiti i rasti.
Stanice karcinoma koriste prijanjajuće molekule, kao što je galektin-3, da olakšaju svoju sposobnost grupiranja. Prisutne na površini stanica karcinoma ove molekule se ponašaju kao ljepilo, omogućujući slobodnostojećim stanicama karcinoma da se priljube jedna na drugu.

Stanice karcinoma koje kruže u krvotoku također koriste galektin-3 prijanjajuće molekule, kako bi se uhvatile za oblogu krvne žile.

Priljubljivanje cirkulirajućih stanica tumora (CST) na stijenku krvnih žila je neophodan korak u procesu metastaziranja. U nemogućnosti da se uhvate za stijenku krvnih žila te cirkulirajuće stanice karcinoma postaju kao "brod bez luke", bez mogućnosti da pristanu. Naposljetku će bijela krvna zrnca koja kruže krvotokom naciljati i uništiti CST.
Ako se CST uspiješno priljube na stijenku krvne žile i prokopaju svoj put kroz temeljnu membranu, tada će iskoristiti galektin-3 prijanjajuće molekule kako bi se priljubile na organ i oformile novi metastatski karcinom.

Nažalost, istraživanja su pokazala da operacija karcinoma povećava priljubljivanje stanica karcinoma.
U jednom eksperimentu koji je oponašao uvijete operacije znanstvenici su prijavili da se spajanje stanica karcinoma na stijenke krvnih žila povećalo za 250% u usporedbi sa stanicama karcinoma koje nisu bile izložene uvijetima operacije.
Prema tome, od presudne je važnosti za osobu koja će se podvrći operaciji karcinoma da poduzme mjere koje će pomoći u neutralizaciji operacijom-izazvanog povećanja prionjivosti stanica karcinoma.
Nasreću, prirodni dodatak zvan modificirani citrus pektin (MCP) može učiniti upravo to. Citrus pektin, vrsta dijetnog vlakna, nemože se apsorbirati u tankom crijevu. Međutim modificirani citrus pektin je promijenjen na način da se može apsorbirati u krvotok i upregnuti svoja protukancerogena djelovanja.
Mehanizmi pomoću kojeg modificirani citrus pektin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma je tako što se veže na galektin-3 prijanjajuće molekule koje su na površini stanica karcinoma, na taj način onemogućavajući stanicama karcinoma da se sljepe i oforme skupinu.
Modificirani citrus pektin također može spriječiti cirkulirajuće stanice tumora od hvatanja za obloge krvnih žila.
Ovo je bilo ilustrirano eksperimentom u kojem je modificirani citrus pektin blokirao priljubljivanje galektina-3 na oblog krvnih žila za nevjerojatnih 95%.
Modificirani citrus pektin je također značajno smanjio priljubljivanje stanica karcinoma dojki za stijenke krvnih žila.

Impresivno istraživanje je dokumentiralo moć modificiranog citrus pektina da direktno onemogući metastaziranje karcinoma.
U studiji objavljenoj u "Journal of the National Cancer Institute" modificirani citrus pektin je bio primjenjen na štakorima kojima su bile ubrizgane stanice karcinoma prostate, dok su štakori na kojima nije bio primjenjen modificirani citrus pektin služili kao kontrolna skupina.
Metastaziranje na plućima je bilo zabilježeno u 93% kontrolne skupine, dok je samo 50% skupine sa modificiranim citrus pektinom dobilo metastazu na pluća. Još značajniji su bila otkrića da je skupina sa modificiranim citrus pektinom u usporedbi sa kontrolnom skupinom imala 89%-tno smanjenje u veličini metastatskih kolonija.
U sličnom eksperimentu, miševi ubrizgani sa stanicama karcinoma melanoma kojima je u hrani dan modificirani citrus pektin u usporedbi sa kontrolnom skupinom su doživjeli više od 90%-tnog smanjenja u metastaziranja na pluća.

Nakon ovih uzbuđujućih otkrića u istraživanju na životinjama, modificirani citrus pektin je stavljen na test kod muškaraca sa karcinomom prostate. U ovom ispitivanju 10 muškaraca sa povratom karcinoma prostate je primilo modificirani citrus pektin (14,4 g po danu). Nakon godine dana primijećena su značajna poboljšanja, što to je bilo određeno smanjenjem stope kojom se nivo prostati-specifičnog antigena (PSA) povećavao.
Nakon ovoga, slijedila je studija u kojoj je 49-torici moškaraca sa raznim vrstama karcinoma prostate periodički davan modificirani citrus pektin u razdoblju od četiri tjedna. Nakon dva perioda liječenja sa modificiranim citrus pektinom 22% muškaraca doživjelo je stabilizaciju bolesti ili poboljšanu kvalitetu života; 12% je imalo stablinu bolest više od 24 tjedna.
Autori studije su zaključili: "Čini se da MCP (modificirani citrus pektin) ima pozitivni utjecaj naročito u pogledu kliničkih blagodati i kvalitete života pacijenata sa jako uznapredovalim solidnim tumorom.

Uz modificirani citrus pektin, općepoznat i bez recepta dostupan lijek Cimetidin, opće poznat kao Tagamet, također može igrati centralnu ulogu u smanjenju priljubljivanja stanica karcinoma. Taj je lijek povijesno korišten za ublažavanje žgaravice. Rastuća količina znanstvenih dokaza otkriva da cimetidin također posjeduje snažna protukarcinomna djelovanja. Cimetidin onemogućava priljubljivanje stanica karcinoma blokirajući aktivnost prijanjajuće molekule, zvane E-selektin, na površini stanica koje oblažu krvne žile.
Stanice karcinoma se uhvate za E-selektin kako bi se priljubile za oblog krvnih žila.
Spriječavajući izražaj E-selektina, cimetidin značajno ograničava sposobnost priljubljivanja stanica karcinoma na stijenke krvnih žila. Ovo djelovanje je analogno uklanjanju ljepila sa stijenki krvnih žila koje bi normalno omogućilo cirkulirajućim stanicama tumora da se vežu.

Cimetidinova antikancerokena djelovanja jasno su prikazana u izvještaju objavljenom u British Journal of Cancer u 2002. U ovoj studiji 64 pacijenata sa karcinomom debelog crijeva primalo je kemoterapiju sa ili bez cimetidina (800 mg na dan) za vrijeme jedne godine. Desetogodišnje preživljavanje za grupu sa cimetidinom je bilo skoro 90%. Ovo je potpuna suprotnost kontrolnoj grupi koja je imala desetogodišnje preživljavanje od samo 49,8%. Zapanjujuće, pacijenti sa agresivnijim oblikom karcinoma debelog crijeva imali su desetogodišnje preživljavanje 85% za one liječene sa cimetidinom, u usporedbi sa očajnih 23% u kontrolnoj skupini.
Autori studije su zaključili: "Promatrani zajedno ovi rezultati nagovještavaju mehanizam temeljan blagodatnim učincima cimetidina na pacijente sa kolorektalnim karcinomom, po svoj prilici blokirajući izražaj E-selektina na krvožilnim endotelijalnim stanicama (oblog krvnih žila) te onemogućavajući priljubljivanje stanica karcinoma." Ovi nalazi su bili poduprti sa još jednom studijom sa pacijentima sa kolorektalnim karcinomom, u kojoj je cimetidin dan na samo sedam dana u vrijeme operacije povećao trogodišnje preživljavanje sa 59% na 93%!

Ovi podatci pružaju apelirajući slučaj za pacijente sa karcinomom da barem 5 dana prije operacije unesu barem 14 grama modificiranog citrus pektina i 800 mg cimetidina dnevno. Ovaj kombinirani režim može se sljediti narednih godinu dana ili više kako bi se smanjio rizik od metastaze.

Dr. Warburg: Kiselost organizma je uzročnik raka i ostalih bolesti

Je li vam poznat ovaj nevjerojatan podatak?
Osnovni uzrok raka službeno je otkriven prije 1923., a pronalazač je 1931. za to dobio Nobelovu nagradu iz medicine. Vrlo mali broj ljudi u svijetu zna za to, jer je ta istina nažalost sakrivena od javnosti.
Godine 1931. njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg (1883.-1970.) primio je Nobelovu nagradu za pronalazak osnovnog uzroka raka.
Dr. Warburg je otkrio da je rak rezultat anti-fiziološkog načina života.
Anti-fiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom. Stanična kiselost istiskuje kisik, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu.
Dr. Warburg je rekao: "Pomanjkanje kisika i kiselost su dvije strane iste medalje: ako netko ima jedno, ima i drugo".
Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kisika u organizmu; ako vam nedostaje kisika imat ćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kisika. "Oduzmete li zdravoj stanici 35% njezinog kisika, možete je pretvoriti u stanicu raka za samo dva dana", rekao je i dokazao je dr. Warburg.
"Sve normalne stanice imaju apsolutnu potrebu za kisikom, ali tumorske stanice mogu živjeti bez njega. To je pravilo bez iznimke".
Tumorska su tkiva kisela, dok su zdrava alkalna
U svojem djelu "Metabolizam tumora", dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta:  krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).  Otkrio je, da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika…jedan od razloga primjene vitamina B15 u borbi s tumornim stanicama jer vitamin B15 povećava apsorpciju kisika..
Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika. Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.
Zdrave stanice žive u alkalnoj sredini punoj kisika, koja omogućava njihovo normalno funkcioniranje. Tumorske stanice žive u kiseloj sredini siromašnoj kisikom.
Kiselost i alkalnost organizma ovisi o hrani
Nakon što je završen probavni proces, hrana, ovisno o svom nutritivnom profilu, stvara uvjete kiselosti ili alkalnosti u tijelu. Pojednostavljeno rečeno, alkalnost organizma ovisi o tome što jedemo. Kiselo ili alkalno stanje mjeri se PH skalom od 0 do 14, gdje je 7 neutralna zona. Od 0 do 7 je kiselo, a od 7 do 14 je alkalno. Naše stanice, da bi mogle uspješno funkcionirati, trebaju imati lagano alkalan pH, malo iznad 7. Kod zdravog pojedinca pH krvi nalazi se između 7,40 i 7,45.  Krv se neprestano sama regulira kako ne bi upala u metaboličku kiselost.  Međutim, neka hrana zakiseljuje krv i zagađuje tijelo.
Hrana koja zakiseljuje tijelo
Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. Od svih je najgori, jer nema bjelančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinirane ugljikohidrate, koji škode gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kiseo).    
Meso (sve vrste) .Proizvodi životinjskog porijekla ( osim životinjske krvi ) - mlijeko i sirevi  vrhnje, jogurt itd.  
Rafinirana sol  
Rafinirano brašno i svi  derivati kao što su tjestenina, torte, keksi itd.
Kruh, Margarin, Kofein,  Alkohol,  Duhan
Sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.  
Antibiotici i općenito svi lijekovi

Hrana koja alkalizira                                   

Svo sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.
Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).   
Bademi. Vrlo su alkalni.
Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane.
Med. Ima vrlo visoku alkalnost.
Klorofil. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.
Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.
Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedeći način života uništava život.

Kemoterapija ne liječi nego pogoršava kiselost organizma

Kemoterapija zakiseljuje tijelo do te mjere da ono mora posegnuti za alkalnim rezervama organizma, kako bi neutraliziralo kiselost žrtvujući minerale (kalcij, magnezij, kalij) ugrađene u kosti, zube, udove, nokte i kosu. Iz tog razloga primjećujemo promjene na osobama koje primaju kemoterapiju, između ostalog i opadanje kose.  Ostali lijekovi također pogoršavaju kiselost organizma, pa ih valja izbjegavati koliko je to god moguće.
 
Potpuno je nemoguće da se rak pojavi u nekoj osobi koja se zdravo hrani, pije puno čiste vode i vježba.
Da biste se ispravno hranili, osigurajte si 60% alkalnu prehranu i izbjegavajte proizvode koji su u većini kiseli, kao što su gazirana pića, slatkiši, brza hrana.  Ne zloupotrebljavajte sol te je koristite što je manje moguće.  Ako ste bolesni, idealno je da vam ishrana bude 80% alkalna.
Imate li karcinom, savjet je da alkalizirate tijelo što je više moguće. To možete postići uz pomoć prehrane, vježbe, izbjegavanja stresa i dodatnog unosa klorofila.
Mišljenja stručnjaka
"Sve takozvane prirodne smrti nisu ništa drugo nego terminalna točka zasićenosti tijela kiselošću", - George W. Crile iz Clevelanda, jedan od najpriznatijih kirurga na svijetu.
"Nisu važna bezbrojna imena bolesti, nego činjenica da one sve proizlaze iz osnovnog uzroka: previše kiselosti u tijelu." - Dr. Theodore A. Baroody, knjiga "Alkaliziraj ili umri" ("Alcalize or Die"):
"Povećana zakiseljenost organizma uzrok je svih degenerativnih bolesti. Ako dođe do poremećaja ravnoteže i organizam započne skladištiti kiselost i toksine u većoj mjeri nego što ih može izlučiti, onda se javljaju bolesti." - dr. Robert O. Young.

Operacija karcinoma, angiogeneza i metastaza

Karcinomi koriste lukavu strategiju u njihovom nastojanju da rastu i napreduju unutar tijela. Angiogeneza je proces pomoću kojeg se nove krvne žile formiraju iz već postojećih krvnih žila. Stvaranje novih krvnih žila je normalan i nužan proces za rast i razvoj u djetinjstvu, kao i za zalječenje rana. Na nesreću, karcinomi zlorabe ovaj inače normalan proces kako bi povećali opskrbu krvi za tumor. Stvaranje novih krvnih žila za opskrbljivanje tumora je bezuvjetan zahtjev za uspješnu metastazu pošto tumori ne mogu narasti preko veličine glave igle (1-2mm) bez da prošire svoju opskrbu krvlju.

Možda je iznenađujuće za saznati da prisutnost primarnog tumora služi kako bi onemogućio rast metastatskog karcinoma drugdje u tijelu. Primarni tumor proizvodi protuangiogeničke faktore koji ograničavaju rast metastaze.

Ti protuangiogenički faktori onemogućavaju stvaranje novih krvnih žila na potencijalnim mjestima za metastazu.

Nažalost, kirurško uklanjanje primarnog tumora također rezultira uklanjanjem tih protuangiogeničkih faktora čime rast matastaze nije više onemogućen. Uklonivši ta ograničenjima, malim lokacijama matastatskog karcinoma postaje jednostavnije da privuku nove krvne žile koje promiču njihov rast.

Doista, tom problemu su glas dali istraživači koji su izjavili: "...uklanjanje primarnog tumora moglo bi otkloniti zaštitnu mjeru protiv angiogeneze i time probuditi neaktivne mikro-metastaze (male metastatske karcinome)."

Kao da gubitak angiogeničkog onemogućavanja od strane primarnog tumara nije dovoljno velik problem, pokazuje se da operacija uzrokuje još jednu angiogeniči problem.

Poslije operacije razine čimbenika koji povećavaju angiogenezu, također znani kao vaskularni endotelijalni faktori rasta (VEGF), značajno su povećani. Ovo može dovesti do povećanog stvaranja novih krvnih žila koje opskrbljuju područje metastatskog karcinoma. Skupina znanstvenika je dosta dobro sažela ovo istraživanje kada su potvrdili da "poslije operacije, angiogenička ravnoteža između pro- i protu-angiogeničkih čimbenika pomaknuta je u korist angiogeneze kako bi se olakšalo zacijeljenje rane.

Naročito su razine vaskularnog endotelijalnog faktora rasta (VEGF) ustrajno povišene. Ovo  koristi ne samo povratku tumora i stvaranju metastatske bolesti, nego  također moglo dovodi do aktivacije neaktivnih mikrometastaza."

S obzirom na potrebu metastatskog karcinoma za povećanjem opskrbe krvlju, onemogućavanje angiogeneze bi zasigurno bio sastavni dio sveobuhvatne strategije za borbu protiv operacijom-izazvanih metastaza.

U tu svrhu se pokazalo da raznovrsni nutrijenti (prehrambene tvari) onemogućavaju VEGF.

Oni uključuju:

  • soja izoflavone (genistin),
  • silibinin (sastojak sikavice),
  • krisin (eng. chrysin),
  • epigalokatehin galat (EGCG) iz zelenog čaja i
  • kurkumin (eng. curcumin).


U jednom eksperimentu EGCG, aktivna sastavnica zelenog čaja, je bio dan miševima sa karcinomom želuca. Rezultati su pokazali da je EGCG smanjio masu tumora za 60%, istovremeno smanjivši koncentraciju krvnih žila koje su hranile tumor za 38%. Još značajnije, EGCG je smanjio izražaj VEGF-a u stanicama karcinoma za zaprepaščujućih 80%!
Autori studije su zaključili da "EGCG onemogućava rast gastričnog karcinoma smanjujući proizvodnju VEGF-a i angiogenezu i obećavajući je kandidat za protuangiogenično liječenje gastričnog karcinoma."

U procjenjivanju istraživanja povezanog sa kurkuminovim protuangiogeničkim djelovanjima, istraživači na Emory University School of Medicine primjetili su da je "Kurkumin direktan inhibitor angiogeneze i također smanjuje razine različitih proangiogeničnih proteina kao što je vaskularni endotelijalni faktor rasta..."  
Naknadno znanstvenici su napomenuli: "U aktvinoj angiogenezi razina molekula za priljubljivanje stanica raste te kurkumin može blokirati to djelovanje, nadodajući još jednu dimenziju kurkuminovom protuangiogeničkom djelovanju." U zaključku su objasnili da "Kurkuminovo djelovanje na sveukupni proces angiogeneze sažima njegov ogroman potencijal kao protuangiogenički lijek."

Pet dana prije operacije pacijent bi mogao razmotriti dopuniti prehranu sa standardnim ekstraktima zelenog čaja, kurkuminom, ekstraktima soja izoflavona, i drugim nutrijentima koji suzbijaju VEGF i tako si  mogu pomoći zaštititi protiv angiogeneze.

Teorija drugih jetara i dr. Catherine Kousmine

Postoje  interesantne teorije koje se zasnivaju na procesima u tijelu. Jedna je nadasve zadivila nezavisne znanstvenike ( koji nisu vezani za farmako industriju ), i pomoću koje se mogu objasniti mnoge stvari u naturopatskim tretmanima raka.

O čemu se radi?

Zamislite tri skupine miševa.
Prva je zdrava kontrolna skupina.
U drugoj su skupini miševi koji su u prvotnom stadiju raka.
U trećoj skupini su miševi s uznapredovalim tumorima.

Postavljaju se dva ključna pitanja:

1. Koja usporedna skupina ima:

  • a) - najjači imunološki sustav,
  • b) - najslabiji imunološki sustav?

2. U koju se skupinu miševa može injektirati:

  • a) - najviše otrova prije nego uginu,
  • b) - najmanje otrova prije nego uginu?

Rezultati su iznenađujući!!!

Koja skupina, za poređenje, ima najjači imunološki sustav?
Ispitivanje je pokazalo da najjači imunološki sustav ima –  druga (2.) skupina miševa – ona koja je  u prvom stadiju raka!

Taj odgovor se može dvojako objasniti.
Može se reći da je imunološki / obrambeni sustav našeg tijela aktivniji jer se mora odbraniti od otrova, tj. tumorske bolesti.
Ali, može se reći i da je imunološki sustav slabiji jer se već bori protiv tumorskih stanica.
Čak se i alopatski liječnici ne slažu potpuno u vezi ovog odgovora.

Koja usporedna skupina ima najslabiji imunološki sustav?

Treća (3.) skupina miševa - s uznapredovalim tumorom.
Alopatskim liječnicima je ovo jasan i nedvosmislen odgovor.

Čak je i nekonvencionalnim liječnicima također jednostavno odgovoriti: miševi s tumorima imaju siromašniji imunološki sustav. Zapravo u ovome se slažu svi koji se bave zdravljem.
Ne čitamo li svi, u knjigama, kako je rak problem imunološkog sustava i da tumorski pacijenti moraju učiniti sve kako bi ga ojačali?

U koju se skupinu miševa može injektirati najviše otrova prije nego uginu?
U drugu (2.) skupinu miševa

(Mnogi će se složiti da miševi u prvotnom stadiju raka mogu podnijeti najviše otrova).

U koju se skupinu miševa može injektirati najmanje otrova prije nego uginu?

Svi se slažu da se najmanje otrova može injektirati u treću (3.) skupinu miševa s uznapredovalim tumorom jer je imunološki sustav već oslabljen od strane tumora.
Ali, što ako se tumor pojavljuje u našem tijelu zato što naši standardni organi za detoksikaciju (kao što su jetra, bubrezi, pluća i koža) ne rade pravilno ili su već prikupili previše otrova?
Tada bi miševi s tumorom mogli podnijeti više otrova nego zdravi miševi!
I to je upravo ono što je kao svoje otkriće objavila prije više desetljeća prehrambena znanstvenica dr. Catherine Kousmine.

U svom radu je, dr. Kousmine pokazala da miševi s početnim stadijem tumora mogu podnijeti samo 34% količine toksina koji mogu podnijeti zdravi miševi iz prve skupine.

S druge strane, miševima koji su već razvili tumor, može se dati čak dva puta više otrova nego zdravim miševima.
Čak su i miševi, kojima je transplantiran tumor s bolesnih miševa, mogli podnijeti veće količine toksina, ne tako mnogo kao miševi koji su samostalno razvili tumor, ali ipak značajno više od zdravih miševa.

Ako se tkivo tumora izreže, 1 gram mase tumora sposoban je neutralizirati petnaest puta veću količinu otrova od 1 grama mase jetre!
Kad je doktorica Kousmine prethodno cijepila miševe, mogla je povećati tu brojku 90 puta!

U našem tijelu samo stanice jetre imaju sličnu sposobnost neutraliziranja toksina.
Ako na taj način gledamo tumor, vidimo da je njegova funkcija u organizmu da bude druga jetra.

Tumor može poništiti djelovanje otrova na način sličan jetri, pa čak i nadmašiti samu jetru.

Ipak, ako prihvatimo ove neupitne činjenice, moramo prihvatiti i zaključak koji se iz njih izvodi:

1. Operacija odstranjivanja tumora ne smije se obavljati, ni u kom slučaju, prije intenzivne detoksikacijske terapije.  Ako se tumor odstrani iz tijela, odstraniti će se i dio neophodnog obrambenog mehanizma protiv otrova. Na taj način prisiljavamo tijelo da stvori novi tumor. Zbog toga ovo može biti odgovor na pitanje: “Zašto većina ljudi dobija metastaze na jetri i plućima.”  
Tijelo stvara nadomjesni detoksikacijski organ tamo gdje je hitno potreban, u našoj jetri i plućima. (Mnogi nisu svjesni da uz jetru, najveći detoksikator u organizmu, su naša pluća.)

2. Oboljeli od raka nemaju potrebu da osnažuju imunološki sustav. Činjenica koja to potkrepljuje je da analiza krvi oboljelih ne pokazuje manjak nužnih parametara koji bi ukazivali na oslabljeni imunitet…..

3. Nevjerojatni detoksikacijski kapacitet, koji je dokazan pokusima, objašnjava zašto su alopatski liječnici često tako neuspješni u uništavanju tumora, čak i uporabom tako snažnih     toksina kao što je karboplatin (snažni kemoterapeutik). Tako, još uvijek ostaje pitanje     inteligencije tumorskih stanica. Ako tijelo može proizvesti stanice takve inteligencije kao što su tumorske stanice, a čija zadaća je poništavanje djelovanja otrova, tada je suludo     napadati te stanice otrovima. Osim toga, možemo očekivati da će stanice stvoriti obrambeni mehanizam (otpornost) ako ga već nisu imale otprije

4. Holistički liječnici često su iskusili kakva se "čuda" mogu postići intenzivnim detoksikacijskim mjerama. Te činjenice nisu poznate tek od vremena Pfarrera Kneippa (bavarski svećenik i hidroterapeut, 1821.-1887.), već su bile dio povijesti liječenja još davno prije njega.

Ipak je, dr. Kousmine, svojim pokusima dokazala teorijske postavke, koje se iznad svega mogu jednostavno potvrditi.

Na primjer: pacijent koji nije dopustio da ga operiraju, kasnije je ozdravio.
Većinom su terapeuti s višegodišnjim iskustvom bili protiv odstranjivanja tumora. Postoji mnogo studija koje pokazuju kako se metastaze pojavljuju nakon operacija.
Mnogo je studija koje pokazuju ubrzani rast tumora nakon kemoterapija (naravno, zato što je zbog toga potrebno više stanica za detoksikaciju).
Posebice su, liječničko iskustvo i učinkovitost metoda dr. Kousmine, potvrdile ispravnost njenih teorija jer je izliječila mnogo oboljelih.
Nakon  detoksikacija i kvalitetne bazne  prehrane, što je bilo njeno najjače oružje, masa tumora  smanjivala  se i za 50-60 % u prvih 30-tak dana.  
Ako je ona u pravu, a u pravu je, tada je sadašnji način liječenja neodrživ.

DOGOVORITE TERMIN!

Ukoliko želite dogovoriti

termin za naturopatsko savjetovanje

možete to učiniti :

putem mobitela: +385 (0)99 640 07 88

e-mail-a: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

ili jednostavno ispuniti kontakt formular:

Pošalji e-mail. Sva polja s oznakom * su obavezna.

Informacije i narudžbe

+385 95 5069 444
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


SAVJETOVALIŠTE "DR.ROSO" U BEČU, AUSTRIJA
+43 699 102 646 78

Informacije i narudžbe

+385 95 5069 444
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.


SAVJETOVALIŠTE "DR.ROSO" U BEČU, AUSTRIJA
+43 699 102 646 78

VažnoI

bolesti dojke faktori rizika genetske predispozicije istraživanje karcinom karcinoma karcinomu nagnezijev klorid operacija otrova primarnog proteina rak raka raku stanice terapija tumor tumora tumoru